To

* Preda mnom je cijela Europa, velika, prostrana i široka u kojoj ima svega i svačega a ja mali pomalo zbunjen i uplašen. Domet mi nije baš velik, čak ograničen, a kažu da sam potpuno spreman za let.

Samo se pitam a što je s onim kandidatima bez novaca za upaljače, olovke, plakate, tamburaše dobivanje termina na TV-u, prostora u tiskanim medijima i štošta drugo, a imaju viziju, imaju program i odličan slogan kao npr: "GRAĐANI SU PRVI", i nisu pripadnici “vojnika” velikih stranaka?

Ne znam kako sam izgledao promatran drugim očima, ali znam kako sam se osjećao, ispred neočekivanog lošeg prizora. Blago rečeno: tužno i ružno.

Kada ljudi nisu nadahnuti da daju (sve) od sebe, prirodno se okreću razmišljanju što mogu dobiti za sebe

Da bi vizija budućnosti imala što veću šansu da bude i ostvarena, izuzetno je važno u fazi osmišljavanja i usvajanja, osigurati skladnu suradnju što većeg broja relevantnih činilaca. Vizijom bi se trebali jasno definirati ciljevi razvoja

Želimo biti što jasniji: Nema izlaska iz stanja bez investicija i razvoja. Ali pritom ne mislimo na bilo kakve investicije i bilo koji redoslijed realizacije. Tako npr. ne mislimo da državne investicije u škole, fasade, bolnice i javne ustanove imaju prioritet. Pravi put su one investicije i razvoj koji će pokrenuti gospodarstvo, odnosno poduzetnici i poduzetništvo.

Iako se nalazimo duboko u krizi, što bi nužno trebalo značiti da treba poduzimati i mobilizirati sve, koji mogu doprinijeti promjeni stanja, prije svega na način BRŽEG i EFIKASNIJEG RJEŠAVANJA PROBLEMA, nažalost ne vidim da se išta signifikantno u tom smislu događa. Mislim da pored svih ograničenja u našim glavama ipak je najveći problem NEDOSTATAK ZNANJA kako se zapravo vrše djelotvorne promjene?

Već dulje vremena svjedočimo recesiji i depresiji u gospodarstvu što se direktno odražava na stalni rast, pardon pad DBP-a, a sve to navodno radi NEDOSTATKA PRAVIH i DOBRIH RAZVOJNIH IDEJA. Nova Vlada obećala je promjene i zaokret tako da se opravdano prati svaki potez, a pogotovo eventualni rezultat.

Prestanite gubiti (tratiti) vrijeme za komjutorom igrajući se besmislenim igricama ( „DarkOrbit“, „CrossFire“ itd.! Ili odgovarati svakom od svojih 1, 2 i 3000 fb prijatelja na svašta na društvenim mrežama. Imate punih: 12, 13 i 14 godina života. Imate, hvala Bogu, zdrav i svjestan um (pamet).

Razvoj gospodarstva započinje i završava s politikom u najširem smislu te riječi. To je, možda, suprotno onima koji populistički vele: „Politika van iz gospodarstva“. Ali, zar POLITIKA nije prije svega odgovorna za uređenje društva u najširem smislu, njegovih dijelova, od kojih GOSPODARSTVO bi trebalo biti najznačajniji njen dio, zatim INSTITUCIJA i svakako PROJEKTE.

Institucije, ponašaju se kao institucije!? Kao da u njima ne rade ljudi koji bi također trebali što bolje, profesionalnije, jednostavnije i odgovornije služiti građanima. Nezaposlenost, neizvjesnost pa i strah od budućnosti osjeća se u stvarnosti, ali i u „zraku“. Mladi s pravom očekuju odgovor na pitanje: što i gdje mogu raditi?

Konačno jedna prava, vremenu primjerena i ako bude dovoljno pameti, odlična razvojna ideja, koja je proizašla iz poduzetništva. I ne samo ideja, nego koncept odnosno prototip elektromobil-električni automobil. Ovaj proizvod koji je bio i na Ženevskom salonu predstavljen kao prototip novog, mogućeg Hrvatskog proizvoda predstavlja, ne samo uspjeh po sebi, nego i priliku za pravi test, za sve one, koji su po svojim funkcijama zaduženi ili na bilo kakav drugi način uključeni u razvoj poduzetništva u RH. Tu prije svega mislim na Vladu RH, odnosno njeno resorno Ministarstvo gospodarstva , ali i mnoge druge. A zašto test? Pa zato jer je to prava prilika, da konkretnim mjerama, sredstvima i svekolikom aktivnošću pokažemo KAKO SE TREBA i ono najvažnije, KAKO SE MOŽE USPJEŠNO RAZVITI PROIZVODNJA. I to ne bilo kakva, nego ona koja je utemeljena na VIZIJI i INOVACIJAMA, a potom, nadam se i biti realizirana na KONCEPTU ZAJEDNIČKOG PROIZVODA. Kada ovo pišem, pomalo sam i uzbuđen zanosom IDEJE, ali i prisjećanjem na vlastito iskustvo u osmišljavanju koncepcije RAZVOJA ZAJEDNIČKOG PROIZVODA na inovativnoj osnovi još davne 1988 godine.

Takav način postizanja rezultata izvrsnosti kao što je to učinio ovih dana naš reprezentativac Olić za Münchenski Bayern, u Ligi prvaka, protiv Lyona, kojeg je pobijedio sa čak 3 : 0, učinio mi se dobar način da učinim poveznicu kako bi bilo dobro da slično radimo i mi, ali pritom ne misleći nužno na nogomet, nego na proces rješavanja svakodnevnih problema, odnosno na područje koje bi nas moglo, prije ili kasnije, izvući iz teškog stanja, a to su INVESTICIJE I RAZVOJ!

Za razliku od onih koji pokušavaju pisati o ovoj temi na pristojan i kulturan način, te se tako s nostalgijom osvrću na povijesni pristup, gdje je Osijek bio nekada netko i nešto, što bez bojazni da ću pogriješiti, ocjenjujem da to i takovo pisanje očigledno ne ostavlja na "pristojne", "kulturne" i "odgovorne" nikakav utisak i dojam, ja spadam u one, mislim rijetke, koji želim, a to sam uvijek i činio, govoriti i pisati, pa i raditi, otvoreno, kritički, po mogućnosti što primjerenije trenutku u kome se živi i radi i na način, drugačije "intonacije".

O poticaju se kod nas govori i ovako i onako, ali nikako kako bi bilo najbolje! Nemojmo se zavaravati i pokušavati razvijati djelatnosti na način da bespovratno dijelimo sredstva, nečija, uglavnom poreznih obveznika, u nešto što čak nismo u stanju niti kontrolirati kako se ona stvarno i troše. Umjesto toga radije uložimo sve snage u oživotvorenje uvjeta u kojima će npr. naši hotelijeri, ili trgovački lanci, ili drugi kupci, kupovati i što je najvažnije uredno plaćati naše kulene, šunke, mlijeko, sir, maslac, ulje, brašno, šećer, med i drugo, ali i pšenicu, kukuruz, šećernu repu, voće i povrće …

Čovjek, pogotovo gospodarstvenik kod nas, ovih dana ima poseban razlog da se hvata za glavu i kad ga ona ne boli!?. Razloga za takvu tvrdnju ima više, a ja bih za ovu priliku naveo samo posljednja dva događanja, točnije dvije posljedice nagomilanih problema, kao i načine kako ih rješavamo!? Prosvjed seljaka i štrajk glađu radnika Željezare Split. Dva potpuno različita i odvojena problema, čija se rješenja, unatoč tome i to na drastičan način traži i želi riješiti isključivo i samo pomoću Vlade RH odnosno njene Predsjednice.

U moru posljedica problema s kojima se susreće naše poduzetništvo i poduzetnici, u koje spada nelikvidnost, prezaduženost, pa i kriza na globalnom tržištu, za ovu priliku odabrao sam osvrt, umjesto na posljedicu, na jedan problem koji ako se prepozna i riješi tako da preraste u stil rada zaposlenika tvrtke, mogao bi, gledano na duži rok, postati i konkurentska prednost.

Nakon što sam dobio obavijest o dva aktualna upisa za obrazovanje došao sam u dilemu : što mi je činiti i na što se odlučiti? A budući da nisam tako sebičan da informacije zadržavam samo za sebe, odlučio sam, u nešto izmijenjenom obliku, prenijeti to i drugima koji su možda zainteresirani za posebne oblike obrazovanja primjerene vremenu u kome živimo - životarimo.

Konačno sam "otkrio" ! Dok sam ležerno čitao vodič za osobe na odgovornim položajima od J. Donalda Waltersa, zastadoh na jednoj ne tako istaknutoj rečenici: "Kada ljudi nisu nadahnuti da daju od sebe, prirodno se okreću razmišljanju što mogu dobiti za sebe".

Hrabrost je, veličina, a u krizno vrijeme i nužnost da stvari, slučajeve i pojave vidimo i analiziramo onako kakove one uistinu i jesu. Nije potrebna posebna mudrost da se konstatira da je, vjerojatno, to najbolji i najkraći put za promjene stanja na bolje. Ako se u tome slažemo, onda valja se upitati: Zašto onda to u najvećoj mjeri u praksi i ne činimo?