Blog urednika

Uvijek smo se šalili kad smo slušali i pjevali "maslinu" kako ju je napisao neki barba s čašom bevande u ruci gledajući u neobrano stablo.A te je stihove napisao čovjek koji je svakodnevno vlakom iz Pitomače stizao u Viroviticu i ulazio u zgradu koju sada gledam s prozora redakcije.

Nije, dragi čitatelji, Ivan Jerešić ni prvi ni zadnji koji je nezadovoljan mojim pisanjem. Nije ni prvi koji je ono što radim nazvao bljuvotinama, niti je prvi koji je prijetio.

Okrećem se oko sebe, pogledom tražim one kojima se priča, pjeva i recitira. Ne vidim nikoga, samo svitu kako plješće!

Tražio čovjek od poduzetnika 100.000 kuna za sebe i još 100.000 kuna za stečajnog suca kako bi kao stečajni upravitelj što prije okončao stečaj. Namjestilo mu klopku, označilo novčanice i odvelo.

Može se i iz virovitičke perspektive uključiti u dijalog oko Hrvatske televizije. Znam, kazat ćete, pa to nije dijalog – to je skandalozna svađa i politički obračun.

Poslati razglednicu s motivom Singapura, grada-države od 4,5 milijuna stanovnika teško je poput organizacije rock koncerta u Virovitici.

U sobi tipičnog apartmanskog naselju nismo pronašli internetski priključak, a bilo je problema i sa strujom – bez adaptera nije moguće uštekati uređaje iz Europe. Nakon 17 sati putovanja naši mobiteli, laptopi, fotoaparati i punjači za baterije ostali su bez energije koja bi ih pokrenula. Problem je relativno lako riješiti ako je u blizini trgovina električnim materijalima, a takve u ljetovalištima, naravno, nema.

U informativnoj emisiji televizijske postaje MediaCorp u pola dvanaest navečer po lokalnom vremenu (kod nas 16.30) vijest o otvaranju Svjetskog prvenstva u računalnim igrama. Nakon Dnevnika i bloka reklama polusatni prilog o prvom danu šampionata kojega su ležerno odradile dvije mlade medijske zvijezde Singapura.