Ćošak a la Bore Lee

Manje-više, svi smo opet tu, u VTC, na faksu, u zatvoru, u svemiru, na dnu Drave ili gdje već, stvari se nisu bitno mijenjale, sve dok nisam bolje otvorio svoje prekrasne zelene oči.

Eto prave predivne jeseni, bla, bla, bla. Lišće nošeno ptičjom gripom, predivni krajolici sa pticama čudnog ponašanja, glupe izjave i dojave, ptice se zabijaju u prozore, patke kao da se smiju poput nekog kartaša kad dobije poker, lete u formaciji Kamen Ingrada.

Trenutačno puno mladih studenata razbija glavu sa pitanjima oko upisa i tisućama raznih drugih stvari vezanih uz faks. Želim svima erći svoje mišljenje o Bolonjskom procesu. Ja mislim da to nama ne treba. Ali, kao što vidite, mi to moramo prevesti, jer idemo u Europu itd.

Gdje da počnem? Sve nekako ide nizbrdo. Izgubimo u košarci jer su nas pokrali kao zadnje kretena. Ono je bio čisti prekršaj na Tomasu, ali ne… Eto vidiš Tomas, sad kad trebaju suditi faule na tebi, ne sude. (dok sam ja igrao protiv njega, suci su mu popuštali, i ako ga pipneš-faul.) No, mi smo trebali to dobiti. Što onaj Navaro misli, da je kao dobar?

To je bila neka luda cura! U deset minuta mi je ispričala pola svog života, traži dečka na nekoj fešti ovdje, ali onda ne odeš u šumu na ribnjake po najvećoj kiši, pa je tu zaglavila. Bože dragi!

Na nagovor glavnog urednika koji je tako bacio teret na moja leđa, moram pisati o seksu. I prihvatio sam, bez pogovora. Nisam mislio da ću kasno zapasti, ipak… radi se o seksu.

Svi očekuju od Rokovo nekakav mini spektakl, a ono to nikada neće biti. To je fešta našeg grada, malo veća, ali ipak samo fešta. Gdje bi se naš lik iz gornjeg dijela teksta zadovoljio sa komadom vola i litrama piva i zadovoljan zaspao u parku.